Vinko Lesić (Lastovo, 1926. – Split, 2009.) na rodnom Lastovu pohađao je osnovnu školu, a srednjoškolsko obrazovanje nastavio je u Zadru. S glazbom se počeo družiti već u djetinjstvu svirajući pučke instrumente (tambura, mandolina i harmonika) te pjevajući u crkvenom zboru u kojem je s 13 godina nastupao kao solist, a kasnije i kao zamjenik zborovođa. Sustavnu glazbenu poduku započeo je na Lastovu kao zborovođa i orguljaš Grgura Dražinića, a zatim glazbu uči i kod Burića, Pristera, Hercigonje, Bjelinskog, Daneva, Bombardellija i osobito Paraća.
Nakon Drugog svjetskog rata, od 1945. godine, Lesić je na različite načine povezan uz Hrvatsko narodno kazalište u Splitu: kao pjevač, korepetitor, zborovođa i suosnivač splitske Opere (uz Tijardovića i Bombardellija), a kasnije i kao njezin direktor. Suosnivač je Splitskih ljetnih priredbi (uz Bombardellija, Tanhofera i Kuljiša) te je djelovao kao dirigent baletnih izvedbi. Skladao je scensku glazbu za dramska djela, kao i glazbu za balet.
Zborsku djelatnost Vinko Lesić nije napustio ni kao izgrađena glazbena ličnost te se istaknuo kao voditelj i dirigent raznovrsnih zborova. Od 1947. vodio je mješovite zborove Sloboda u Vranjicu i Udarnik u Solinu, a zatim i dječji zbora Udarnik. Godine 1955. u Splitu preuzima mješoviti zbor Jedinstvo, a potom osniva i vodi Komorni mješoviti zbor splitske filharmonije s kojim među prvima u Dalmaciji, ako isključimo crkvene zborove, izvodi motete i madrigale. Ponovno je osnovao i vodio Splitski vokalni i komorni ansambl, a djelovao je i kao voditelj muškog zbora Ina-petronafta te ženskog zbora KUD Filip Dević. Zborsku literaturu Vinko Lesić obogatio je i s deset skladbi za mješoviti zbor, a skladao je i šest pjesama za glas.
Posebno je potrebno naglasiti udio Vinka Lesića u razvoju klapske pjesme. Djelovao je kao voditelj brojnih renomiranih klapa: muške i ženske klape F, ženske klape Dalmatinke, zatim klape Jadrantrans, Kamen, Issa i Studenti, a više od 20 godina vodio je klapu Filip Dević. Dugi niz godina sakupljao je narodne pjesme s dalmatinskog podneblja i obrađivao ih je za potrebe klapa. Obradio je preko 230 pjesama, ali je i skladao 50-ak novih. Između ostalog, skladao je i oratorij za mušku klapu, soliste i recitatora Requiem za hrvatskog vojnika nastalog na liturgijski tekst (Kyrie, Dies Irae, Sanctus, Agnus Dei, Lux aeterna) uz pjesnička intermezza Jakše Fiamenga. Vinko Lesić na različite načine bio je povezan uz Festival dalmatinskih klapa u Omišu. Njegove brojne obrade, ali i novokomponirane klapske pjesme, upravo su na tom festivalu zaživjele u brojnim izvedbama, a klape, čiji je bio voditelj, često su sudjelovale na Omiškom festivalu uz ostvarenje zavidnih rezultata. Prigodom 50. obljetnice umjetničkog djelovanja Vinka Lesića Festival dalmatinskih klapa je maestru i skladatelju iskazao zahvalnost, poštovanje i priznanje izdavanjem njegovog oratorija u ediciji Leut.
Vinka Lesića pamtimo i kao vrsnog organizatora, glazbenog aktivista i administratora. Bio je tajnik Saveza muzičkih udruženja Hrvatske, direktor Koncertne dvorane Istra u Zagrebu, organizator glazbenog života u Splitu, organizator i prvi urednik glazbenog programa na Radio Splitu, suorganizator festivala Melodija Jadrana (uz Srbljenovića, Aljinovića, Miroševića i Biskupovića), direktor Festivala zabavne glazbe u Splitu gotovo 11 godina, direktor Koncertne poslovnice Split (danas Dalmacijakoncert), suosnivač Muzičke omladine u Splitu i Hrvatskoj te je sve do mirovine obnašao funkciju direktora Međunarodnog centra muzičke omladine u Grožnjanu.